Ima li ovom tunelu kraj ?
Ne znam kako sam stigla ovde i zbog čega ne mogu da krenem dalje , ali stojim u mestu i veoma je teško . Najgore je u svemu tome što ne mogu naći reči da izbacim taj bol iz sebe , ali nema tih reči koje bi to uradile. Volim te , eto to jedino što mogu reći , a to me guši i ubija me. Neki kaži da sam to umislila , a znam da nisam , to je jedino što sam potpuno sigurna. A ti si daleko od mene , i kada si blizu to si što dalje . Plašim se da ti kažem jer nema smisla , ne mogu da priznam nekome da ga volim kada znam da me nikada neće voleti . Bez nade , u tami čekam ne znam ni ja šta , i plačem . Ovde nema strasti samo praznine , samo očajana i gorkog ukusa u ustima . Ni ti nisi uvek srećan ali za razliku od mene ti se boriš i pobeđuješ . Ali ja uvek i pre početka bitke odustanem . Pitam segde je kraj ovog tunela u kome se nalazim ? I kada hodoam čini mi se da nikada neću izaći iz beznađa. Godine prolaze i sve isto , a ja tebe nikako da zaboravim , dok sam ja za tebe ništa.